ŽELJKO STRELEC

Životopis

Rođen je 1950. godine u Varaždinu. Nakon završenog višegodišnjeg školovanja, od 1972. god. djeluje u Zavodu za ekonomiku Više ekonomske škole u Varaždinu ( sada FOI Varaždin ) kao samostalni stručni suradnik na organizacijsko – gospodarstvenim projektima. Godine 1986. postaje privatni poduzetnik. Osnivač je Student servisa u Varaždinu. Strelec je bio i aktivni sportaš u hokeju na ledu, a kasnije djeluje i kao sportski finkcionar u Odbojkaškom klubu Varaždin. Dobitnik je Priznanja Grada Varaždina, za zasluge na unapređenju sporta. Slikarstvom se bavi od 1970. godine. Likovno se izražava tehnikom pirografije. Vještina je to crtanja užarenom iglom, žicom ili sličnim pomagalima na drvenoj ploči, kao podlozi. Strelecova produkcija prati se kroz nekoliko vrlo uspješnih ciklusa, koji u rasponu od dokumentarističke poetike do izražajne lirike, manirom izvrsnog crtača, obrađuju : pejzaž i šumu, vedutu rodnog Varaždina, etno "hiže" zagorskog kraja, animalizam, pojedinačne i grupne portrete, te narodne običaje i baštinu rodnog kraja. Strelec izlaže od 1974. god. i do sada bilježi 28 samostalnih i više od 100 grupnih izložba. Sudjelovao je u radu velikog broja likovnih radionica i kolonija lokalnog, državnog i međunarodnog karaktera, a koje su najčešće ogranizirane za dobrotvorne svrhe. Za svoj likovni i društveni rad, Strelec je primio nekoliko vrijednih Priznanja. Član je Likovnog udruženja Varaždin /LUV/ i Hrvatskog likovnog društva /HLD/ u Zagrebu. Osebujnom tehnikom primjenjenoj u klasičnom izrazu Željko Strelec osmišljava svoja djela. Pirografija, tehnika paljenja električnom strujom drvene površine dovodi do neobične teksture, izgleda pomalo enigmatskog u otkrivanju postupka. Preko reprodukcija mogli bi Strelecove slike uključiti u grafike, za što i postoje razlozi u samom postupku. Ali konačni rezultat je drugačiji, načina bliskog 'tetoviranju' epiderme drveta. Tehnikom su određeni neki elementi djela, opći smećkasti ton pretpostavlja minucioznost, pogotovo kada se radi o ostvarenjima realističnog koncepta. Crtežom građenim točkom, kratkim linijama, stvorena je zgusnuta površina maksimalne dorađenosti predmetnog, vidljiva u fasadama tradicijske arhitekture, drveću, starim drvenim vratima. Oronulost zdanja s upisanošću vremeana pitoreskna je za slikara, s mnoštvom atraktivnih detalja u razradi prizora.