Juraj Jonke

Osvrt iz štampe

Jonke nas upozorava na naše zaboravljanje bitnog i kritizira naš strah, koji dovodi do toga da dopuštamo da se naš svijet i djelokrug sve više sužuju, da se utapamo u običnosti ne pokušavajući izići, jer ne možemo izići, jer ne želimo izgubiti sigurnost koju nam pružaju konvencije. Pogađa u samu srž problema, razotkriva na najosjetljivijim mjestima, pokazuje duboko humanu stranu, potaknutu neuništivom težnjom pronalaženja osobne sreće, nudi nam da nas nauči spavati i sanjati. Nudi nam san koji, kako slikama pokazuje, omogučuje da se oslobodimo zidina koje nas sputavaju i vrati nas u prostranstva ukradena djetinjstva. A ako neznamo sami sanjati, on nudi da , kao umjetnik , sanja za nas.

U našoj suvremenoj likovnoj umjetnosti aktivno je prisutan Juraj Jonke. Prihvaćen svojim umjetničkim ostvarenjima, slikama ulja na staklu, platnu i crtežima stvara u početku u izrazitoj maniri naive i nadrealizma. Osnova koja ovog slikara prati u svim njegovim djelima je crtež. Crtež je predložak svakog njegovog likovnog ostvarenja. Juraj Jonke izrazito je vezan uz prirodu,. Dječja lutanja prirodom iniciraju kod njega viđeno, doživljeno koje prenosi na crtež, a zatim u sliku na staklu. Diktatom Života živi u Zagrebu, ali ostaje vezan za prirodu. U školskim klupama počeo je Jonke graditi svoj likovni umjetnički život. Po uzoru na naivce, koji su mu shvaćanjem i osjećajem za likovni izraz bili najbliži u početku je prihvatio slikanje na staklu, u toj tehnici ostvario je svoja najbolja i najznačajnija umjetnička djela.

O djelu Juraja Jonkea, pisao je prof. Milan Ilić: Juraj Jonke je slikarska osobnost u punom značenju te riječi. Rođen 27. rujna 1954. u Klenovniku ( Hrvatsko Zagorje ), doselio se 1958. u Zagreb, u Frankopansku ulicu, u kojoj je proveo djetinjstvo i mladost. Već 40 godina u ” Plivinom ” pogonu proizvodi lijekove za ljudsko tijelo, a od 1991. u svom stanu proizvodi ” lijekove za ljudsku dušu ”. Slika ! Tijekom tog vremena postao je stalni član Hrvatskog društva naivnih umjetnika, Hrvatskog likovnog društva Zagreb i Društva minijaturista Zaprešić. Kritičari su ga već odavno svrstali u naivu, zbog izbora motiva, načina rada, pa i početnog izbora tehnike ( ulje na staklu. Kasnije se opredjelio za ulje na platnu ). No držim da bi ovoj stilskoj odrednici trebalo dodati da se radi o ” urbanoj naivi ”, jer postoji još jedna dimenzija Jonkeova slikarstva, koja ga izdvaja iz prosječnosti i doprinosi osebujnosti njegova opusa. To je dimenzija nadrealnog, gotovo Dalijevskog pristupa u spajanju ” nespojivog ”, u veseloj prpošnoj igri i humornosti, kojom poznate stvari pretvara u nov i neočekivan likovni doživljaj. Jonke je izvanredan crtač, ovladao je zakonitostima kompozicije, a njegov kolorit, satkan prvenstveno od osnovnih boja – žute, crvene i plave, upravo ” pršti ” od unutrašnje snage i vedrine. Zanimljiva je činjenica da je slikar koji je odrastao na zagrebačkom asfaltu, ostao tako duboko vezan i za prirodu. Kao da su one 4 godine prvog djetinjstva provedene u Zagorju ostavile neizbrisiv trag i potrebu vječitog vraćanja svojim izvorištima. To je možda najvidljivije u bezbrojnim varijantama cvijeća, onih prepoznatljivih Jonkeovskih žutih ruža, rascvjetalih suncokreta, zanosnih kala, do ekstatičnosti ” eksplozije ” crveno-žutih rapsodija buketa. Jonkeova humorno-nadrealistička strana slikarstva otkriva se u kompozicijama kao što su Ruže, cipele i lak, u Banani koja puši, a naročito u Paradajzu u tangama, rekao bih, u duhovitim ” jonkeovskim ” dosjetkama. Kada slika Zagreb, to nisu kopije turističkih razglednica. Autor smišljeno pronalazi kulturne vrijednosti grada, a onda ih u potpuno neočekivanim kompozicijama ” smješta ” u neki irealni prostor ( u prostor ” urbane naive ” ). Premda u pravilu koristi intenzivne i svijetle boje, vedrina autorovog opusa prisutna je i onda kada koristi izrazito tamni kolorit, kao u slici Ljetna noć, u kojoj ” tamu ” razbija žuti mjesečev krug, koji svojim intenzitetom dominira slikom i pretvara je u fini osjećaj ljetne idile, ali bez lažnog sentimenta. Juraj Jonke ima iza sebe četrdesetak samostalnih i više od 350 skupnih izložbi, a radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama. Sudjelovao je u nizu međunarodnih natječaja i dobivao nagrade i priznanja, a slike su mu bile izložene i u Americi i Japanu. Dobitnik je priznanja izložbe povodom 50 godina smrti P. Picassa, ovogodišnji je dobitnik i prve nagrade za zastave na Cest is d’Best-u. U stalnim je postavama muzeja naive Golubovec, galerijama Jastrebarsko, Veliki Tabor, Novska, Bjelovar…..zbirka Bauer, Dvije zbirke crteža povodom 900 godina Zagreba….brojne humanitarne i sportske manifestacije, kao što su maraton Zagreb, Plitvička jezera, Čazma, Zagreb – Vukovar, Liga za borbu protiv raka, i brojne ustanove, kao bolnica Gornja Bistra, Nazorova, Vinko Bek, SUVAG….. Slikar je to kojeg i kritika i publika rado prihvaća zbog njegove jednostavnosti, iskrenosti i ljepote kojom obasjava našu često turobnu svakidašnjicu. Lijek je to za čovjekovu dušu. Lijek koji samozatajno proizvodi Jonke u svom stanu iznad Črnomerečkog potoka, tamo na nekadašnjoj periferiji Zagreba. ( Milan Ilić, prof. )